
Stručno osoblje osposobljeno za rad u sterilnim uvjetima u laboratoriju uzgajaju na hranjivim podlogama biljke za kulturu biljnih tkiva i stanica.
Postupak se sastoji od odabiranja najkvalitetnijih biljaka u kontroliranim uvjetima. Sa biljaka se odstranjuju vršni pupovi ili drugi dijelovi (ovisno o vrsti).
U pravilu razlikujemo dvije vrste hranjivih podloga: podloge za multiplikaciju i hranjive podloge za ukorjenjivanje. Hranjive podloge se sastoje od kombinacije aniorganskih soli, agara, saharoze, raznih vitamina i hormona. Prve se sastoje od hormona citokinina koji pospješuju postrano stvaranje pupova te razmnožavanje biljke. Druge se sastoje od hormona auksina koji zaustavljaju postrani rast i razmnožavanje biljke, ali potiču stvaranje korjenja.
U dolje navedenom primjeru Gerbera sp. se u pravilu razmnožava oko 10 pupova na jednu biljku. Nakon osam mjeseci od jedne biljke može se proizvesti gotovo 20 milijuna biljaka.
|
![]() |
Ovakva metoda je od velike komercijalne važnosti jer se u malom prostoru uz veliku uštedu energije može proizvesti velika količina biljaka. Moramo napomenuti također da su biljke koje su dobivene izoliranjem meristema iz vršnih pupova bezvirusne tzv. „virusfree“, što povećava kvalitetu biljke te njenu vrijednost. Danas se uglavnom teži uzgoji „virusfree“ sadnica, pogotovo u voćarstvu.
Takve ukorijenjene biljke se:
